Taxi Soline
Soline se nalaze na južnoj obali uvale Soline, na istočnoj strani otoka Krka. Smještene su podno srednjovjekovnog kaštela Dobrinj, danas općinskog središta.
Soline spadaju u najstarija sela Dobrinjštine; spominju se već 30. prosinca 1230. godine u glagoljskoj listini kojom neki Juraj Pariježić daruje crkvu sv. Jurja na Vrhu kod Krasa ( „i po putu ki gre na Solini“ ). Mjesto je ime dobilo po tome što se na tom području još u davnini, najvjerojatnije još u rimsko doba, a sigurno u srednjem vijeku, bile solane tj. proizvodila se morska sol.
Na području mjesta Soline pronađeni su nalazi još iz rimskog doba: opeke i rimski novac. S obzirom na to da tu postoje prirodni uvjeti vrlo pogodni za proizvodnju soli, a što se kroz mnogo stoljeća i činilo, postoji velika vjerojatnost da je u ovom kraju još u rimsko doba bilo gospodarske aktivnosti. Sol je u antičko vrijeme bila vrlo cijenjena te je malo vjerojatno da rimljani nisu koristili područje u kojem priroda praktički sama proizvodi velike količine soli. Naime, uvala Soline je vrlo plitka, naročito u dijelu u kojem se najviše uvukla u kopno – na lokalitetu Meline koji se nalazi neposredno do Solina. To je veliki pretežno ravan pješčanik pa more prilikom plime prodire duboko u kopno, preplavljujući velike površine, a koje se zatim, prilikom oseke pretvaraju u lokve koje isušuju te na posljetku pješčanik ostaje prekriven solju.
O važnosti solane svjedoči i činjenica da su u srednjem vijeku Soline, Sužan i Šugare činile zasebnu administrativnu jedinicu s posebnim sucem. Nakon pada otoka Krka pod vlast Mletačke Republike 1480. godine, solana je zatvorena kako ne bi bila konkurentna venecijanskim solanama na Rabu, Pagu i drugdje. Iako je obnova solane bila moguća uz male troškove, ona nikada nije obnovljena.
U srednjem vijeku je glavna privredna djelatnost u Solinama bila proizvodnja soli. Međutim, nakon zatvaranja solane odlukom Venecije, krajem 15. st., najvažnija gospodarska djelatnost postaje stočarstvo te u manjoj mjeri maslinarstvo i ribarstvo. Važnu djelatnost predstavljalo je i iskopavanje i prijevoz pijeska uzimanog s Melina.Sredinom 19. st. na Melinama je radila i tvornica crijepova („Opukarija“), ali, iako je proizvodila kvalitetne crijepove, zbog nesloge suvlasnika, loših uvjeta rada te zbog loše povezanosti s odredištima, propala.
Područje Melina, ali i cijela uvala Soline, glavni je turistički resurs ovog dijela otoka, ali još potpuno neiskorišten. Zbog toga, danas, većina mještana radi izvan Solina. Poljoprivreda predstavlja tek dodatni izvor prihoda.
